Četiri načina za razumijevanje ignacijevske duhovnosti

Uvod: Pet isusovaca – pet odgovora?

Govorilo se da je isusovački odgoj tako vojnički ustrojen da, kad bi petorici isusovaca bilo gdje na svijetu postavio isto pitanje, od sve bi petorice dobio isti odgovor. Isusovci su u ovo vrijeme samostalnija skupina ljudi, i vi biste vjerojatno dobili pet različitih odgovora. Talijanski isusovci imaju poslovicu: Tre gesuiti, quattro opinioni! – Tri isusovca, četiri mišljenja!

Ali postoji jedno pitanje na koje ćete od one hipotetičke petorice isusovaca dobiti gotovo isti odgovor. Upitani da definiraju ignacijevsku duhovnost, prvo što bi njihova usta izgovorila vjerojatno bi bilo: naći Boga u svemu.

1. Naći Boga u svemu

Ovu varljivo jednostavnu rečenicu smatralo se revolucionarnom. To znači da se ništa ne promatra izvan vidokruga duhovnoga života. Ignacijevska duhovnost nije zatvorena u crkvene zidove. Ona nije duhovnost koja promatra samo „religiozne“ teme, primjerice molitvu i svete tekstove kao dio duhovnog života neke osobe.

Za većinu od nas nema nikakve duhovnosti koja kaže: „Pa, to – bilo da je posao, novac, seksualnost, depresija, bolest – treba izbjegavati kad je riječ o duhovnom životu.“

Ignacijevska duhovnost sve smatra važnim elementom vašega života. To uključuje bogoslužje, Sveto pismo, molitvu i djela ljubavi, nedvojbeno, a također uključuje prijatelje, obitelj, posao, međusobne odnose, seksualnost, trpljenje i radost, isto tako i prirodu, glazbu i pop-kulturu.

U ignacijevskoj duhovnosti nema ničega što bih morao staviti u kutiju i sakriti. Ničega se ne treba bojati. Ništa ne treba biti sakriveno. Sve može biti otvoreno pred Bogom.

Ovdje su neka pitanja koja su u skladu s ignacijevskom duhovnošću:

• Kako saznati što mi je činiti u životu?
• Kako saznati što moram biti?
• Kako donositi dobre odluke?
• Kako provoditi jednostavan život?
• Kako mogu biti dobar prijatelj?
• Kako se mogu suočiti s trpljenjem?
• Kako mogu biti sretan?
• Kako mogu naći Boga?
• Kako moliti?
• Kako ljubiti?

Sve ove stvari odgovaraju ignacijevskoj duhovnosti jer se te stvari tiču ljudske osobe.

2. Kontemplativan u akciji

Nakon „naći Boga u svemu“, drugi odgovor koji ćete vjerojatno dobiti od onih petorice hipotetičkih isusovaca jest da je ignacijevska duhovnost sadržeta u biti kontemplativan u akciji.

Ova ideja danas odjekuje u mnogim ljudima. Kako voljeti više kontemplativan život, ili jednostavno mirniji život? Biste li se voljeli isključiti iz rastresenosti – izaberite – od mobilnog telefona, faksa, e-maila, instant poruke, iPoda, iPhona i BlackBerryja kako biste imali malo mira? Čak i ako uživate u svim ovim aparatima, zar nikada ne poželite imati malo mirnog vremena?

U redu, jedan vidik ignacijevske duhovnosti jest taj da dok su mir i tišina bitni kao hrana našeg duhovnog života, većina od nas neće ostaviti posao i stupiti u neki samostan kako bi svoje dane provodili u neprestanoj molitvi. I, usput rečeno, i redovnici naporno rade.

Dok je, dakle, Ignacije svojim isusovcima preporučivao da uvijek nađu vremena za molitvu, od njih je očekivao da provode aktivan život. „Put je naš dom“, rekao je Jeronimo Nadal, jedan od prvih Ignacijevih drugova. Ali oni moraju biti aktivni ljudi koji su usvojili kontemplativan, ili meditativan, pristup svijetu. Da budu kontemplativni u akciji.

Većina od nas je zaposlena i ima malo vremena za molitvu i razmatranje. No dok smo svjesni svijeta oko nas – usred naše aktivnosti – možemo zauzeti kontemplativan stav kako bismo usmjerili svoje djelovanje. Umjesto da duhovni život smatramo nečim što se može odvijati samo u zatvorenim zidovima samostana, Ignacije vas moli da čitav svijet promatrate kao svoj samostan.

3. Inkarnacijska duhovnost – Bog je ovdje

Treći način za razumijevanje Ignacijevog načina postupanja je inkarnacijska duhovnost.

Kršćanska teologija vjeruje da je Bog postao čovjek, ili „inkarniran – utjelovljen“ u osobi Isusa iz Nazareta. (Riječ inkarniran dolazi od latinske riječi caro, a znači „tijelo.“) U širem značenju inkarnacijska duhovnost označuje vjeru da se Boga može naći u svakom događaju našega života. Bog nije negdje tamo. Bog je također i ovdje. Ako tražite Boga, pogledajte malo oko sebe.

U tu svrhu jedna od najboljih definicija molitve je ona koja dolazi od Waltera Burghardta, isusovačkog teologa dvadesetog stoljeća, koji ju je nazvao „dugi, ljubavni pogled na stvarnost.“ Inkarnacijska duhovnost se odnosi na stvarnost.

Konačno, mi ne možemo posve spoznati Boga, bar ne u ovome životu. Sv. Augustin, teolog iz četvrtog stoljeća, rekao je: „…ako možeš spoznati ’to’, onda ’to’ ne može biti Bog“, jer Bog je bezgraničan. I dok ignacijevska duhovnost priznaje transcendentnost ili drugotnost Boga, ona je ujedno i inkarnacijska, prepoznaje imanentnost ili blizinu Boga u našem životu.

4. Sloboda i neopredijeljenost (indiferencija)

Napokon, ignacijevska se duhovnost tiče slobode i neopredijeljenosti.

Ignacije je bio vrlo svjestan što je „držalo“ njega i druge da je mogao provoditi život u slobodi i radosti. Najveći dio njegova klasičnog teksta Duhovne vježbe, koji je bio napisan između 1522. i 1548., ide za tim da pomogne ljudima naći slobodu kako bi donosili dobre odluke. Njegov izvorni naslov je bio Duhovne vježbe da čovjek samoga sebe pobijedi i svoj život uredi ne dajući se voditi ni od kakva nagnuća koje bi bilo neuredno. Isusovci ga jednostavno zovu Duhovne vježbe ili Vježbe.

U ovom nezgrapnom naslovu krije se nekoliko važnih ideja. Jedna od njih je na kraju: „neuredno nagnuće“, a to je njegov način da opiše sve što nas priječi da budemo slobodni. Kad Ignacije veli da moramo biti „neopredijeljeni“, govori o tome da se ne damo navezati na nevažne stvari.

Evo kratkog primjera. Što se događa ako vam je u životu najvažnija briga kako steći što više novca? Pa eto, u tom slučaju možda niste toliko spremni provoditi vrijeme s ljudima koji vas neće podržati u vašoj karijeri. Možda ćete imati manje slobodnog vremena. Vi čak možete početi smatrati druge ljude sredstvom – ili, još gore, objektima – u svom nastojanju da se popnete na više. Malo-pomalo možete početi gledati sve oko sebe kako se vrti oko vašega posla, karijere i želje da steknete što više novca.

Sada, rad je dio svakoga čovjekova zvanja u životu. Ali ako se, kroz duže vrijeme, nađete u poziciji da sve drugo žrtvujete kako biste postigli svoj cilj, možda ćete otkriti da vam je posao postao nekakav „bog“.

Kad me ljudi pitaju može li čovjek sagriješiti protiv prve zapovijedi („Nemoj imati drugih bogova uz mene“), često odgovaram da danas ima malo ljudi koji vjeruju u mnoštvo bogova, kako je to bilo u prošlosti, ali mnogi mogu vjerovati u nove „bogove“. Za neke je ljude njihov „bog“ karijera. Ili novac. Ili društveni položaj.

Što bi sv. Ignacije rekao o svemu tome? Namrštio bi čelo i rekao (na baskijskom, španjolskom ili latinskom, naravno) da dok moraš zarađivati za život, moraš biti oprezan i ne dopustiti da tvoja karijera postane „neuredno nagnuće“ koje te priječi da budeš slobodan susretati nove ljude, provoditi vrijeme sa svojim milima, gledati ljude kao cilj, a ne kao sredstvo. To je „nagnuće“, jer te nešto privlači. Ono je „neuredno“, jer nije usmjereno prema nečemu što daje život.

Ignacije bi vas pozvao da krenete prema neopredijeljenosti. Jednom kad ste to učinili, bit ćete slobodniji i sretniji.

To je razlog zašto je Ignacije ljudima savjetovao da izbjegavaju neuredne sklonosti. One blokiraju put prema neopredijeljenosti, koče rast u veću slobodu, zaustavljaju vaš rast kao osobe i sprječavaju napredak u sjedinjenju s Bogom. Ako vas iznenađuje što ovo zvuči kao nešto budističko, i jest; taj posebni cilj je tijekom dugog niza godina cilj mnogih duhovnih tradicija.

Zaključak

Ignacijevska duhovnost se definira kroz ove četiri točke:

1. Naći Boga u svemu.
2. Biti kontemplativan u akciji.
3. Promatrati svijet na inkarnacijski način.
4. Biti slobodan i neopredijeljen (indiferentan).

Ad maiorem Dei gloriam!

p. Stjepan Harjač