Meditacija i kontemplacija u molitvi prema duhovnim vježbama sv. Ignacija

Meditacija – mislena molitva

Kad meditiramo, pred nam je stvarni događaj iz Biblije koji se dogodio, o kojem razmišljamo, i na temelju kojeg molimo. Za ovu vrstu molitve važna je stranica Biblije koju izabiremo ili možda nasumice otvorimo.

Meditacija je mislena molitva, u kojoj je uključeno naše pamćenje, razum i volja – naše nutarnje sposobnosti.

Uloga pamćenja

Pamćenje nam pomaže da se što bolje sjetimo događaja teksta, osoba i svega onoga što će nam pomoći da što bolje imamo pred sobom stranicu Biblije o kojoj razmatramo. To je sposobnost duhovne prisutnosti.

Uloga razuma

Razumom dalje produbljujemo događaj, više ulazimo u prizor, dolazimo do zaključaka koje nam nadahnjuje Božji duh a tiču se našeg osobnog vjerničkog života.

Uspoređujemo sebe s onim što tu u tekstu ili događaju uočavamo i razmišljamo i tome kako uskladiti svoj život s porukom koju u tekstu nalazimo. Refleksijom, razmišljanjem ispitujemo, uspoređujemo, važemo i donosimo praktične zaključke.

Uloga volje i afektivnosti

Voljom, koja sadrži našu afektivnost, sve proživljavamo iznutra. Ne ostajemo ravnodušni, nego zauzimamo stavove. Bude se u nama osjećaji, molitva se spušta u srce koje duboko osjeća i iz kojeg onda provire riječ, razgovor s Gospodinom, već prema tome što osjeća i na što je potaknuto. To su trenuci u kojima donosimo konkretnu odluku za život.

Meditacija je jednostavna aktivnost našega duha tako da je svatko može prakticirati.

Kontemplacija (promatranje) – središte molitve

U kontemplaciji idemo korak dalje nego u meditaciji. Svaka bi molitva trebala voditi kontemplaciji. To je središte molitve. I ovaj način molitve nećemo postići svojim naporom, nego nam ga je u poniznosti primiti od Boga. Kad molimo na ovakav način, onda smo potpuno uronjeni u Božju prisutnost, potpuno smo Bogom zahvaćeni.

Kako ulazimo u kontemplaciju

U kontemplaciji ulazimo u stvarni događaj ili u povijesni odlomak iz Sv. Pisma. Tu nam pomaže naša imaginacija i služimo se svim svojim osjetilima. Osobe, riječi i djela! U kontemplaciji ulazimo u događaj, kao da smo tamo kad se zbivao. Postajemo sudionici tajne: gledamo što se događa, slušamo što se govori, preuzimamo ulogu neke od osoba. Promatramo pojedine osobe: što proživljavaju, što čine, s kim razgovaraju. Ulazimo u dijalog s Isusom. Tu smo pokraj njega, s njim.

U kontemplaciji koji put činimo vrlo malo ili gotovo ništa. Jednostavno smo pred Bogom.

Kontemplacija je lakša od meditacije. Ona je jednostavnija.

Potrebni stavovi za kontemplaciju

Kao nigdje drugdje, u kontemplaciji je potreban duh jednostavnosti, poniznosti i skromnosti.

Konkretni prizor pobuđuje u nama gestu, riječ, određeni stav. Nas se to tiče. Mene osobno. U srcu sam dirnut, zahvaćen. Ne radi se tu više o tome da nam funkcionira inteligencija i razum, da tražimo nekakve ideje jer sv. Ignacije upozorava da ne zasićuje i ne zadovoljava dušu obilje znanja, nego nutarnje kušanje i proživljavanje stvari.

Priprava za kontemplativnu molitvu

I za kontemplativnu molitvu trebamo se pripraviti kao i za meditativnu. Ova molitva počinje od neke epizode iz Evanđelja. Koliko god je kontemplacija dar Božji, ali je isto tako i posao našega srca. Traži se priprava.

Ad maiorem Dei gloriam!

p. Stjepan Harjač